Ove godine – ušteda na turizmu.
Pametna odluka.
Ne treba od turista praviti vernike.
Mi se ovde krstimo svakodnevno, neplanski i bez pauze.
Na naslovima, u saopštenjima, pred ekranima.
Grad se trudi da ponudi program.
Ozbiljna muzika da zvuči važno,
mađioničari da deci objasne da nestanak nije tragedija, već trik.,
klovnovi da nas podsete da je sve ovo jedan veliki cirkus sa stalnom postavkom,
a vlast da nam priča bajke — kratke, duge, dnevne i vanredne.
Nekada smo imali skečeve.
Sada imamo realnost.
Skečevi su povučeni jer kvare konkurenciju.
Teško je biti duhovit kad te svakodnevica pretekne po apsurdu.
Turisti bi možda tražili razglednice.
Mi imamo saopštenja.
Oni bi tražili vodiče.
Mi imamo tumače stvarnosti.
Grad se ne gleda više.
Grad se preživljava.
Ko ostane dovoljno dugo, nauči da se krsti bez razloga.
Ušteda na turizmu je, zapravo, ušteda na svedocima.
A Beograd, kao i uvek, voli da ga razumemo — ali samo mi.
Dobro jutro, Beograde!
